15. 03. 2018.

Kako da rade ako nemaju para za doručak?

Autor

Da interesovanje za upisivanje Pravnog fakulteta u Banjaluci opada iz godine u godinu svjedoči i podatak da je u akademskoj 2017/2018. godini na prvi rok prijemnog ispita pristupilo je 130 studenata i studentica, a ukupni broj slobodnih mjesta bio je 245. To je znatno manje nego prethodnih godina, kada je bilo i oko 500 zainteresovanih brucoša.

Slabiji interes brucoša za studiranje prava ne bi trebalo da nas iznenađuje ako uzmemo u obzir situacija na tržištu rada, kao i podatke Zavoda za zapošljavanje Republike Srpske, gdje je poslije diplomiranih ekonomista, broj diplomiranih pravnika najveći.

Dok se prilikom apliciranja za posao traži iskustvo u radu ili predodžba o obavljanju prakse, mnoge advokatske kancelarije ne omogućavaju usavršavanje za studente tokom njihovog školovanja. Kako banjalučki advokat Ranko Dukić govori, njegova kancelarija nema mogućnost da primi studente za obavljanje prakse.

“Moja advokatska kancelarija prima pripravnike kao volontere, jer su veliki doprinosi i porezi da bih ih plaćao. Primao bih i više pripravnika i studente za obavljanje prakse kada bi država pomogla, jer teško je da ti studenti rade, a da nemaju novca da plate doručak”, poručuje Dukić.

Kroz advokatsku kancelariju Dukić prošlo je 14 pripravnika, od kojih su njih četiri već advokati. Kako on govori, potrebno je izdvojiti dosta novca, jer pripravnički staž traje dvije godine.

„Kada uzmete platu i 67% doprinosa i poreza, to je puno novca“, smatra Dukić.

Iako je od primarnog značaja da studenti usvoje teoretska znanja, praksa za pravnike je podjednako važna. Jedan pozitivan primjer predstavlja saradnja Pravnog fakulteta u Banjaluci i Advokatske firme „Sajić“, gdje su studenti završnih godina fakulteta tokom ljeta dobili priliku za obavljanje prakse. Studentima koji su primljeni, to je bilo prvo praktično iskustvo.

Takođe, advokatska kancelarija “Stevanović“ u Banjaluci ima dobru saradnju sa fakultetima. Već nekoliko godina objavljuju konkurse za obavljanje prakse i stipendije, i do sada nisu nailazili ni na kakve prepreke.

“Studenti samoinicijativno dolaze kod nas sa molbama u toku cijele godine, a mi jednom godišnje raspisujemo konkurs kako za prakse, tako i za stipendije”, govori nam Milijana Vulović u ime kancelarije “Stevanović”.

Do sada je više od stotinu studenata provelo neko vrijeme kod njih i steklo praktična znanja. Glavni uslov za obavljanje prakse jesu dobri rezultati studenata na fakultetu, te iskazana želja za radom i znanjem.

Advokatska kancelarija “Stevanović” prepoznala je značaj ulaganja i pružanja prilike svršenim studentima, tako je nekoliko njih dobilo i svoj prvi posao u struci. Ovog mjeseca zaposlili su studentkinju koja je tri godine bila njihova stipendistica i dolazila na praksu. Kada je diplomirala, odlučili su da treba da bude dio njihovog tima.

Naši sagovornici smatraju da obrazovanje i tržište rada nisu dobro povezani, te je potrebno mnogo više studente približiti praksi i stvarnom uživotu, umjesto što su fokusirani na teoriju. Kada je riječ o tome koliko novca je potrebno uložiti prije nego postanu samostalni radnici, iz kancelarije “Stevanović” govore nam da je to nezahvalno izraziti u brojkama.

“Na to ne utiče samo vrijeme koje provede u kancelariji učeći od starijih kolega, već i drugi niz okolnosti. Mi se prije svega trudimo da izaberemo studente koji će se temperamentom i energetski uklopiti u našu kancelariju, a da su pri tom i vrhunski studenti, te na taj način utičemo na to da on za što kraći vremenski period postane neko ko može samostalno voditi predmet”, poručuju oni.

Iako na tržištu rada nema mjesta ni za svršene pravnike, upisne politike na fakultetima se ne mijenjaju. U Bosni i Hercegovini se pravnici školuju na preko dvadeset fakulteta, a na pitanje „šta poslije?“ odgovor teško da možemo znati. Nažalost, mnogi mladi ljudi sa diplomom u ruci, zaposlenje (ako ga dobiju) pronađu na nekom drugom mjestu, najčešće nevezanom za profesiju za koju su se četiri godine obrazovali.

„Mislim da ne postoji veza između poslodavaca i studenata, a čvršća veza bi sigurno doprinijela bržem zapošljavanju“, govori nam advokat Dukić, a jednu od veza upravo pravi projekat Akademac koji je svoj rad posvetio isključivo tome – povezivanju studenata i poslodavaca, sa krajnjim ciljem unapređenja visokoškolskog obrazovanja.

Da bi se situacija promijenila sve strane počevši od rukovodstva i profesora na fakultetima, studentskih organizacija i poslodavaca moraju se uključiti u zajedničku raspravu i pronaći konkretna rješenja kojima bi se poboljšao položaj kako studenata kao budućih radnika, tako i ostalih strana. Veliki teret je i na mladima, budućim brucošima, koji prilikom odabira zanimanja trebaju početi sagledavati širu sliku, i razmišljati koliko će i da li će moći živjeti od onoga za šta se školuju.

Objavljeno u KAMPANJE

Tagovano , ,