15. 03. 2018.

Studentima potrebno pola godine da se naviknu na uslove rada

Autor

Praktičnoj nastavi, kao načinu na koji bi svi visokoobrazovani mladi ljudi i prije formalnog zaposlenja mogli savladati osnove svoje struke, se u Bosni i Hercegovini, nažalost, posjećuje veoma malo pažnje. Mnogi studenti se žale da je nemoguće pronaći mjesto gdje će obaviti svoju praksu, a poslodavci se sa druge strane žale da studenti nemaju želje za usavršavanjem, da su pasivni i nezainteresovani. Ko god od njih bio u pravu, jedno je sigurno – visokoškolsko obrazovanje u  Bosni i Hercegovini svojoj omladini ne daje nikakva znanja i sposobnosti kojima bi jednog dana mogli doprinijeti njenom razvoju.

Prema podacima Agencije za statistiku, Bosnu i Hercegovinu je prethodne godine napustilo 43.550 mladih, što je poražavajući podatak koji nam ukazuje na probleme sa kojima se naše društvo susreće. Zbog sunovrata znanja, kao i sve veće nezaposlenosti i iseljavanja mladih, javlja se povećana potreba za promjenama u visokom obrazovanju u Bosni i Hercegovini. Međutim, koliko god te promjene bile neophodne, na njihovom rješavanju se vrlo malo radi, a nekim od gorućih problema na univerzitetima se ne nazire kraj. Jedan od tih problema je i (ne)postojanje studentskih praksi. Ne samo da bi kroz studentske prakse teorija našla svoju svrhu i primjenu, nego bi studenti došli do novih znanja i sposobnosti koja bi omogućila da na tržištu postanu konkurentniji te da lakše pronađu posao.

Međutim, na visokoškolskim ustanovama se ovom vidu nastave ne pridaje dovoljno pažnje. Profesori nisu dovoljno stimulisani da studentima obezbijede i praktičnu nastavu pa primat dobija teorija a još je veći problem i činjenica da većina studenata nije zainteresovana da se više pozabavi ovim pitanjem i sama sebi pronađe mjesto gdje će obaviti stručnu praksu. Prilika za usavršavanjem i učenjem je sve više, ali je zainteresovanost mladih sve manja. Iz fabrike stočne hrane i kozumnih jaja Rakić komerc iz okoline Bijeljine navode da omogućavaju studentima obavljanje prakse ali da im se do sada nijedan student nije samostalno javio sa željom da tu istu praksu obavi kod njih.

„Do sada nismo obavljali prakse sa studentima. U nekoliko navrata smo ulazili u program pripravnika JU Zavoda za zapošljavanje, u koji su ulazili svršeni studenti, poljoprivredni inžinjeri i diplomirani ekonomisti, ali se do  sada nijedan student nije javljao za praksu, niti smo mi raspisivali javne pozive“, tvrde Rakići, te dodaju da bi razmotrili mogućnost obavljanje prakse ukoliko bi bilo zainteresovanih kandidata.

„Uslovi se svode na postojanje potrebe za adekvatnom uposlenošću praktikanata, a tu je i njihova adekvatna kvalifikacija i aspiracija za radom“, dodaju.

Iako je većina firmi koje smo kontaktirali navela da ne zahtijevaju posebne uslove za obavljanje prakse, da bi rado primili studente na praksu pa čak ih i zaposlili ukoliko se pokažu kompetentnima, izgleda da sve ostaje na dobroj volji pojedinaca. Ne samo da studenti nisu zainteresovani da rade i stiču nova znanja, već i obrazovne institucije olako shvataju značaj ovog vida nastave. ­­­­­­­­­­­­­­­­­­­

„Smatramo da obrazovne ustanove nisu dovoljno zahtjevne u pogledu obavljanja prakse, i to nije, po našem iskustvu, na većem broju mjesta bio izričit zahtjev obrazovne ustanove. Prvenstveno očekujemo pomoć fakulteta, u smislu da šalju perspektivne, ambiciozne i zainteresovane studente na praksu“, navode nam iz firme Farmofit iz okoline Gradiške, koja se takođe bavi proizvodnjom stočne hrane.

Zastarjeli obrazovni programi, upisna politika koja ne prati potrebe tržišta, udžbenici stari po nekoliko decenija – stvarnost je visokoškolskih sistema u Bosni i Hercegovini. A dok se studenti bore sa gradivom od koga teško da će u budućnosti imati koristi, poslodavci traže ambiciozne mlade ljude koji imaju vještine i sposobnosti da se nose sa izazovima današnjeg tržišta. Loš obrazovni sistem je doveo do nezainteresovanosti, pasivnosti ali i još važnije – do velike nezaposlenosti i  masovnog iseljavanja mladih.

„Po nama je najveći problem jako slaba komunikacija između obrazovnih ustanova i poslodavaca. Kada bi tu komunikacija bila bolja, redovnije slanje studenata na praksu, obavezna praksa, slanje u perspektivne firme, vjerujemo da bi se mnogo dodatnih problema pojavilo i iskristalizovalo. Prosto, ambiciozni kandidati ulažu konstantno u svoje znanje i usavršavanje, iz čega se može zaključiti da je obrazovni sistem star, trom i neadekvatan uslovima na tržištu“, govore nam u Farmofitu, te dodaju da je novozaposlenim  mladim osobama potrebno čak i do šest mjeseci da bi se privikli na uslove rada.

Slično mišljenje ima i kolektiv firme Rakić Komerc. Ovoj tvrdnji idu u prilog i dosadašnja iskustva poslodavaca prilikom razgovora sa mladim potencijalnim zaposlenicima. Većina njih na razgovore za posao dolazi neupućena i nespremna kako za sami intervju, tako i za izvršavanje radnih zadataka.

Međutim, da nije baš sve tako crno, svojim primjerom pokazuju Ekonomski i Mašinski  fakultet u Banjaluci, Saobraćajni fakultet u Doboju i Veterinarski fakultet u Sarajevu. Oni su u sklopu kampanje koju realizuje asocijacija Akademac, a podržava USAID, odlučili pospješiti saradnju sa privredom i omogućiti svojim studentima direktan kontakt sa poslodavcima, kroz formiranje posebnih tijela na fakultetima.

 

Objavljeno u KAMPANJE